“The Holy Face Is My Life. He is My Strength.”

Prayer for liberation from Coronavirus:

Saint Gaetano Catanoso, Pray for us!

“The Holy Face is my life. He is my Strength.” — S. Gaetano Catanoso

From a homily by Pope Benedict XVI:

Gaetano Catanoso was born on 14 February 1879 in Chorio di San Lorenzo, Reggio Calabria, Italy. His parents were wealthy landowners and exemplary Christians.

Gaetano was ordained a priest in 1902, and from 1904 to 1921 he served in the rural parish of Pentidattilo.

Fr Catanoso had a great devotion to The Holy Face of Jesus, and began “The Holy Face” Bulletin and established the “Confraternity of the Holy Face” in 1920. He once wrote:  “The Holy Face is my life. He is my strength”.

Versatility, openness to God’s will

On 2 February 1921, he was transferred to the large parish of Santa Maria de la Candelaria, where he remained until 1940. He was very versatile and his ability to peacefully and diligently serve in such contradictory parish realities earned him the reputation of holiness.

Because he was not conditioned by exterior factors, positive or negative, Fr Gaetano worked well in all situations and settings, striving always to deepen his union with Christ and to do God’s will for the good of those entrusted to his pastoral care. He desired nothing more than to serve at the country parish of Pentidattilo, and his appointment to Candelaria did not make him “puffed up”.

As parish priest of Candelaria, he drew people to Christ by reviving Eucharistic and Marian devotions. He opened institutions, promoted catechetical instruction and crusaded against blasphemy and the profanation of feast days.

Fr Gaetano felt it his duty as a priest to help children and youth who lacked role models and risked being corrupted, as well as abandoned older persons and priests who were isolated and without support. He even helped restore churches and Tabernacles left to decay.

In short, he saw the Face of Christ in all who suffered and would say: “Let us all work to defend and save the orphans, those who are abandoned. There are too many dangers and there is too much misery. With Jesus let us turn our gaze to the abandoned children and youth:  today, humanity is more morally sick than ever”.

Fr Catanoso often spent hours or entire days in prayer before the Tabernacle, and in the parish and beyond he promoted Eucharistic Adoration. He also set up so-called “flying-squads”, teams of priests willing to cooperate in the parishes by giving homilies and hearing confession on these occasions.

Spiritual assistance, Founder

From 1921 to 1950 he served as confessor at religious institutes and in the Reggio Calabria prison. He was also hospital chaplain and spiritual director of the Archiepiscopal Seminary.

In 1934, Fr Catanoso founded the “Congregation of the Daughters of St Veronica, Missionaries of the Holy Face”; its mission: constant prayer of reparation, humble service in worship, catechesis, assistance to children, youth, priests and the elderly. The first convent was opened in Riparo, Reggio Calabria.

When the Archbishop curtailed the activities of the Congregation, Fr Catanoso showed great docility in accepting this decision.

Finally, however, on 25 March 1958, the Constitutions he had written received diocesan approval.
Fr Catanoso died on 4 April 1963, after an exemplary life. He was beatified by Pope John Paul II on 4 May 1997.

Let the Holy Face be your life, and your strength!”

Limpias Crucifix

 

2 thoughts on ““The Holy Face Is My Life. He is My Strength.”

  1. Barbara April 4, 2020 / 12:05 pm

    Beautiful. The Holy Face is My Life too.

    Liked by 1 person

  2. samo lucija April 4, 2020 / 4:52 pm

    GOD BLESS YOU sister !Petar Stijena 14-20
    3h ago

    Preuzmi liturgijsko-pastoralni listić:

    Petar Stijena 14-20 (pdf)

    Župnikova rič

    Operi ruke!

    Ne sjećam se kada mi je mama kao malome prvi puta iz kuhinje doviknula: „Operi ruke!“, dok sam vraćajući se izvana s igre ulazio u kuću. Ma bilo mi je jasno da trebam oprati ruke ako su mi bile blatne od igranja sa zemljom ili hvatanja lopte dok sam igrajući s prijateljima nogomet branio na golu, ali mi nikada nije bilo jasno zašto moram prati ruke kad sam se vraćao iz škole gdje ih nisam imao gdje zaprljati.

    „Uvijek kada se vraćaš izvana operi ruke!“, „Prije jela uvijek operi ruke!“, „Nakon što si bio na zahodu operi ruke!“ i ima li još koja situacija u kojoj su nam stariji stalno ponavljali tu naredbu: „Operi ruke!“ Iako nismo svojim očima vidjeli te bacile, bakterije i viruse vjerujući starijima poslušno smo se držali ovih prvih higijenskih navika.

    Možda smo te navike u današnjem vrlo čistom i steriliziranom svijetu ponekad i zanemarili, ali ovih su dana opet isplivale na površinu našeg društvenog života kao presudni način borbe protiv epidemije koronavirusa. Još više od odredbe „Operi ruke!“, danas odzvanja odredba „Dezinficiraj ruke“.

    I uvijek se iznova čudim kako lako povjerujemo da na našim dlanovima leže oku nevidljivi uzročnici raznih bolesti i puni povjerenja prema znanstvenicima i doktorima pranjem ruku borimo se protiv tih neprijatelja. Uviđam da je to ponajprije stvar djetinjeg iskrenog povjerenja s kojim smo slušali svoje roditelje i sve odrasle kada su nas tome poučavali, a danas to povjerenje dajemo zdravstvenim djelatnicima.

    „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Iv 20, 29) uskliknuo je uskrsli Isus Krist, naš Spasitelj, svetome Tomi Blizancu nakon što je ovaj stavio svoje prste u njegove rane na dlanu i ruku u njegovu ranu na boku. Taj poklik možemo uputiti svakome tko pere ruke kako bi se zaštitio od oku nevidljivih uzročnika bolesti. No, i među nama danas ima onih koji ne vjeruju zdravstvenim djelatnicima, ne vjeruju da nam ti nevidljivi neprijatelji mogu toliko naštetiti. Ne vjeruju dok se netko njima blizak ne razboli ili i sami osjete simptome bolesti koji ih počnu ometati u njihovom svakodnevnom životu.

    Još više do bakterija i virusa, koji se ipak pod mikroskopom mogu vidjeti, muče nas puno gori uzročnici raznih društvenih i psihičkih, a zapravo duboko skrivenih duhovnih bolesti. A to su naši grijesi. Oku nevidljivi, ali ipak prisutni u našem životu, grijesi su uzročnici mnogih poremećaja i teško se s njima boriti ako nemamo povjerenja u duhovne zdravstvene djelatnike – svećenike.

    Možemo grijehe ignorirati kao što mnogi ignoriraju ovu pandemiju koronavirusa pa se, ne poštujući zdravstvene odredbe i daje u grupama okupljaju i time postaju potencijalni prenositelji bolesti. Često nas preko javnih medija upozoravaju kako jedna zaražena osoba za vrijeme inkubacije virusa može nesvjesno zaraziti mnoge druge osobe s kojima je u kontaktu, a ti isti onda treće osobe s kojima su u kontaktu. Jer tako se virus širi.

    Slično je i s grijehom koji u našim mislima ima svoju vremensku inkubaciju. Često puta nismo niti svjesni kako svojim lošim primjerom i ponašanjem možemo drugoga staviti na kušnju da u njemu oslabi glas savjesti kao obrambenog duhovnog mehanizma te se i u njegovom srcu začne grijeh. Da bi zaustavili takvu epidemiju grijeha također je potrebno često prati ruke, ruke naše duše, kako bi se očistili od nevidljivog neprijatelja.

    Svakodnevni ispit savjesti je jedan od najboljih duhovnih dezinfekcijskih sredstava kojim možemo već u njegovom začetku prepoznati grijeh, njegovu tendenciju razvoja, smjer gibanja i svojim iskrenim kajanjem zaustaviti. Stoga je dobro za naš duhovni rast svaku večer prije spavanja napraviti kratki petominutni ispit savjesti i izmoliti čin kajanja u kojem se ispovijedamo za svoje grijehe. Tako ćemo zadržati kondiciju svoje savjesti koja će s vremenom sve lakše nalaziti uzročnike naših grijeha i na njih nam ukazivati.

    Tada će se i na nama ispuniti Isusove riječi: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ jer ćemo zadobiti njegovo oproštenje i obnoviti mir u svojem srcu.

    Neka nam ovo vrijeme borbe protiv oku nevidljivih neprijatelja bude poticaj za još aktivniju borbu s nevidljivim neprijateljem Sotonom koji nas navodi na grijeh. Neka nam jednako često na usnama bude poziv našoj djeci: „Jesi li oprao svoje duhovne ruke?“ ili „Jesi li se prije spavanja pokajao za svoje grijehe?“ Tako ćemo čiste savjesti dočekati i svetkovinu Kristova uskrsnuća.

    Vaš župnik fra Ivan Penava

    1
    MORE IN ŽUPA SV. PETRA, ŠIBENIK – VIDICI
    Petar Stijena 11-20
    Preuzmi liturgijsko-pastoralni listić: Petar Stijena 11-20 (pdf) Župnikova rič:
    Petar Stijena 12-20
    Preuzmi liturgijsko-pastoralni listić: Petar Stijena 12-20 (pdf) Župnikova rič
    Follow conversation
    1 COMMENT
    samo lucija
    samo lucija
    3m ago
    Volim jako dobro si slozija Blagoslov .Add title
    Blagoslovna molitva koju je fra Ante Antić često izgovarao, čak i na dan svoje smrti — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    This image has an empty alt attribute; its file name is 2020-03-05_083551.jpg
    “To nije bilo obično križanje. Njegov blagoslov bio je djelotvoran. Tek ćemo u vječnosti vidjeti što je on značio” Posljednjih deset godina fra Ante je ozbiljnije pobolijevao. Zadnje tri do četiri godine učestale su upale pluća, slabost srca, tromboze. Liječio se savjesno, učinio je sve što su mu liječnici savjetovali. Pitao je za svaku sitnicu. […]

    Blagoslovna molitva koju je fra Ante Antić često izgovarao, čak i na dan svoje smrti — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

    Själavård per telefon
    Den som behöver själavård men måste vara hemma p g a corona är välkommen att kontakta en själasörjare per telefon:

    F Witold Grzegorz Mlotkowski OFM
    Mobil: 076 – 199 98 66

    Diakon och psykolog Björn Håkonsson
    Mobil: 070 – 33 22 904

    Syster Christina Hennig SND
    Mobil: 072 – 55 99 525

    Like

Leave a Reply to samo lucija Cancel reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s